New, Improved Organizam

< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us

Čudo!
http://novorganizam.blogspot.com



adopt your own virtual pet!


Image Hosted by ImageShack.us

01.01.2007., ponedjeljak

Kako sam došla do božićnog duha

29. 12. je bio Tužan dan. Pili smo rakiju na poslu, pa smo bili naterani da odemo na veliku firminu žurku, Zdravko-Čolić-u-pola-tri, pa smo čekali obećane bonuse do 4. A sve vreme slavili odlazak dva najvažnija lika. Iz firme. Stvari će se ozbiljno promeniti i ništa neće biti kao što je bilo. Au revoir...
Ni prva 13ta plata me nije oraspoložila. Novac je govno koje treba trošiti.

30. 12. je bio Shopping dan. Kupovalo se sve - hrana, piće, grane jelke, pokloni. Stajala sam u zloglasnim rasprodajnim redovima skoro svojevoljno. I nisam mogla da verujem da to radim. Hej-ho, grabi i kupuj, jeftino je...

31. 12. je bio Kućni dan. Ribanje, brisanje, seckanje. Malo smo se zaneli, pa smo napravili previše. U 9 uveče, spremna za NG. NG dođe, mi se poljubimo. SMS zamro. U 1 h, lalanje. 2006. mi se nije naročito dopala. Sem Istanbula.

01. 01. je TV dan. I pogledala sam nekoliko delova nekoliko dečijih filmova i nekoliko emisija sa životinjama. I tu negde između ledenih kraljica, džinovskih pandi, frajera koji trče po bačvama u vodi, kučića koji vataju frizbi po zonama, zubara i psećih zaprega, naletela sam na deda mrazovog irvasa koji priča glasom Vupi Goldbreg. I to me je obradovalo. Ima lepih stvari na ovom svetu, samo ih treba naći.

- 15:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.11.2006., nedjelja

Za Blanka, s ljubavlju

Pevam ti, šupku od zemlje, čiji tarzančić sam ja!

Prodavče na pijaci, kad me pitaš dal oću više jabuka nego što sam izabrala za okruglu paru, pa mu uvališ jednu ogromnu izudaranu, pomislim da si Srbija.
Srbija se ne pita da li ćeš doći ponovo.

Takvude, kad te vidim našaranog, nategnutog i malog iznutra, i kada mi u najvećoj sali pustiš reklame sa kracerima od vrtenja na jadnim projektorima, a od surrounda čujem samo bum i tras, pomislim da si Srbija.
Srbiji nije bitno dal ti je komotno.

Devojko sa dijamantima i mašnama na čizmama, koju čujem kako spominješ reči Kavali i Ekstra u istoj, prostoj rečenici, pomislim da si Srbija.
Srbija ne priznaje alternativne istine.

Blože b92, kad čitam zapise tvojih VIP umnika i snishodljive odgovore bogatih, siromašnih, gastarbajtera i zatočenih, pomislim...
Srbijo, sram te bilo.
Stid me je zbog tebe.



- 22:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.11.2006., subota

ponavljanje

Stiže tekstić koji treba skratiti da stane na format strane sveske koji mala bubašvaba nosi u školu.
Ja ga za potrebe bloga jošte skraćujem i prepevavam

"Najbolji ukućanin- radi ovo, radi ono i nikako se ne svađa"

Reko, briši sve - napišem, taki i taki taj. 4 reči.

dalje piše "Više nego što ste ikada mogli da očekujete od uloženog"

Reko, briši sve - napišem taki taj. 2 reči.

piše, "muzika koju slušate i boja koju izaberete govori puno o Vašoj ličnosti..."

reko, zaboravili su horoskopski znak i tip kože. A i Ford je lepo reko za kola, možete da uzmete bilo koju boju, dok god je crna. Briši sve.

piše "bilo da ste na zimovanju, letovanju, putovanju, vikendu ili ste kod kuće..."

reko, aupičku ... ako ste na Marsu, Veneri, Zemlji ili plutate po kosmosu... taki taj, 2 reči.

Dobijamo fidbek od komercijale koja je pisala tekst. Nezadovoljni su što nismo prihvatili njihove sugestije. Ono sa ukućaninom je bilo u vezi sa VB, al mi nismo skontali.
Ucenjuju nas, pa ubacujemo njihove nepismene izrazne kovanice. Stale su kada smo ih smanjili na font koji će samo ta mala bubašvaba moći da čita. Kad nauči da čita.

Stiže i prateći tekst iz komercijale jedne banke. Kažu ne diraj mnogo, oni su osetljivi.
Pročitam, reko dobro. Ovako jedna teta koja je imala petice iz srpskog vidi obraćanje širokom auditorijumu. Svaka rečenica duplo, al sa promenjenim redosledom reči.

"Obraćamo Vam se, O Poštovani, kao korisniku naše poštovane, i vi poštovani, ćete moći ostvariti razne neverovatne pogodnosti, i popusti i pokloni. Vi samo poštovano ponesite, kao poštovani korisnik naše poštovane usluge i ostvarite svoje poštovane pogodnosti i popusti i pokloni... do trajanja zaliha."

Ne budem lenja, istrimujem tekst na 2,5 rečenice koje prenose info na lep način.
Oh, naravno da je išao ceo integralni poštovani tekst. Kako Mica i njen direktor da pogledaju letak, a da Micin tekst ne bude ispoštovan?!
Što se Mica mučila 2 dana pišući? Što je Mica masterovala i postdiplomiravala ako njena reč ništa ne znači?

I tak. Oko mene se ubijaju od kreativnog pisanja, a ja samo gledam. I smejem se, kad mogu.

Da rade svoj posao, ne bi stigli da pišu tekstiće. Aperntli imaju vremena. Al to je tačno ono o čemu sam pisala u prošlom postu. Lone Rangeri iliti Maverici su glavna fora.
Svi znaju sve najbolje. Bubuljičava i glasna menađerka ili lik kojem bazduka iz rupe na licu su savladali sve principe pravljenja uspešnih materijala koji će naterati ljude da dreše kese. Da citiram jednog - Do sada mi je dobro išlo ovako (a radio sam sam), što bih to menjao?
- 21:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.11.2006., četvrtak

Motorno pile!

Nedelja je počela savršeno, al njen kraj polako počinje da liči na horrrorrr film.
Sve češće dobijam želju da uzmem chainsaw i krenem da jurim kolege sa zloslutnim cerekom koji ću samo ja da čujem. Oni će, kao poslednju stvar u svojim životima da čuju moju motornu pilu, jel'te.

Bože, kakva kovanica.

Radi se o tome da smo malo u frci. Ima puno posla, al to nije strašno. Puno posla je dobro, jer onda ne razmišljam, već samo zvrndam čekajući tup osećaj slobode i sreće koji nastupi kad skinem poso s vrata.

Radi se o tome da radim sa gomilom nekog sveta, tačnije nekim ljudima, za koji ne znam kako su osnovnu školu završili. Al ne zbog elementarnog opšteg neobrazovanja, već zbog svetonazora i anti-logike kojom se vode u poslu, pa valjda i u životu.

U svakom poslu mora da postoji neka podela dužnosti, hijerarhija, o r g a n i z a c i j a...
Ne i kod nas. Kod nas sve može.
Direktor će oterati sve najbolje ljude, jer ne zna da ih prepozna i da im veruje da su dobri. O nagradama da ne govorim. Nagrada je posao, sam po sebi. Najbolji odlaze tražeći bolje poslove.
Mesto najboljih će prvo doći provereni, koji će zajebati sve tekovine najboljih, tripujući neke svoje paranoje i komplekse iz rookie poslova i srednje škole, kada niko nije hteo da priča sa njima, što deluje pogubno na radni moral ostalih. I provereni odlaze, tražeći manje posla. A i niko u firmi nije pričao sa njima poslednja dva meseca.
Mesto proverenih, dolaze rizični. Ne zna se ništa o njima, al njihovo prezime i školovanje u inostranstvu obećavaju vanredne stručnjake za vladanje vanrednim sranjem u koje je posao upao. Naravno da rodoslov ne pomaže uvek, to zna svaki odgajivač pasa. I bulterijer može da ima karakter baseta. I to svi u firmi vide. Al ne i čivava koja vodi posao...
Mesto rizičnih, koji su dobili otkaz posle nekoliko fantastičnih izleta u budalaštinu, dolaze Lone Rangeri. To su posebni ljudi koji veruju da će sami najbolje da urade sve, jer su u prošloj firmi sve morali da rade sami. Nije bitno što je delatnost kojom se bave sazdana na svetim principima timskog rada, i što su silni ljudi okilavili pišući knjige, a drugi oćoraveli čitajući iste... ne, oni veruju svom mišljenju koje je ispravno ko rečenica onog sveštenika koji je neposredno pred istorijski let braće Rajt dalekosežno primetio za novine: "da je Bog hteo da ljudi lete, dao bi im krila".

Elem, trenutno u firmi poslujem sa a) menađerom koji je vrhunski kreativan a i ima besprekoran ukus a) menađerom koji bi sam dizajniro' da ima ilustrator na kompu b) dizajnerom koji bi sam dizajniro' a i piso', al nema vremena za pisanje, al svejedno ima ideju šta tu treba da piše.

To su ti živahni.

Ostali zombiji idu u ovoj podeli.
5 relikta čovečnosti, među kojima sam i skromna ja, koji su danas izjavili, "prso/sla sam", nezavisno jedno od četvrtog. Peti je ćutao, al on je takav. Njih neću piliti...
3 primerka koja su došla da se udaju. Sva tri su vrhunski ambiciozna do prve prave treske sa perspektivnim mužjakom. I spermij će pasti! Najveći radni napor je odabrati outfit i mečing šminku tog dana. Na poslu izgledati lepo i biti vredan - fanatično lupati tastaturu, kontrolisati štikli, pozajmljivati parfem i praviti najgluplje greške.
'klijent mi je tražio neki TIF, ne znam da li tebi to nešto znači, jer meni ne znači ništa... (grleni, zavodljivi smehhh)'
PS. najveći problem u vezi njih je što stalno moraš biti na oprezu, glupost je nekad prikrivena suludim hitnim zadacima, koje mogu same da obave, al im nije palo na pamet...
2 mrtva koji zavlače čovečne.
I još nekoliko nesvrstanih. Nit smrde, nit mirišu.
Njih ću sve da cepam!

Elem, ne podnosim glupost. Svi mi živimo u svojim koordinatnim sistemima, al bilo bi dobro da delimo makar neki poslovni. A mi to vrlo uspešno ne radimo.

Znači, brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm.....
hihihihihhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii (subjektivno)
arlau, skkkviiik, neeemoj meeene, ja sam dobraaaa......
brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm, brm....
čivava bamboocha!
(trimovanje kolega)

Sjajne izreke. Preporučam Tomasa Alvu Edisona.
Naravno da sam prvo konsultovala Teslu, al nije lajao.
Al zato Edison jeste.

The chief function of the body is to carry the brain around.
Thomas A. Edison

a i meri 2

Go to Heaven for the climate, Hell for the company.
Mark Twain


Evo i treće, treća sreća, nadam se u smislu posla -
The natural rhythm of human life is routine punctuated by orgies.
Aldous Huxley

- 20:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

Ali za pravu stvar, a ne kao ti!

Revolucionar Gule: It's so hard when you're left alone...

Klovn Vrtke: It's beating!

Rev: Another unrequited love...

Samoubica Đole: Who are you?

Klovn: Taking away one's own life? In the graveyard? Why?

Rev:Can you see that young man over there? He's done away with himself because of love!

Rev: There is something more to life than love. Revolution! Idea!

Klovn: And then you're beaten to death in prison, like he was.

Rev: Yes, but for the right cause! Not like you! He killed himself when he was left without his audience.

Klovn: Here is my audience!

Rev: No one can hear you - no one can see you here.

Klovn: I know. It's incredible how everyone forgets you. As if you never existed.

Rev/Klovn: Can you understand us? You're alone here. Unable to change anything.

Rev: I'd love if I could once in a while get out of here. To see, to feel.

Samoub: You are...This is... I must be dreaming???

Klovn: I'd love if I could dream.

Rev: Dreams are luxury for us.

Rev, predaje samoubičin pištolj klovnu: Here, take it. I don't need it.

Klovn baca pištolj u vazduh. Pištolj nestaje.

THE END
- 20:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.11.2006., nedjelja

Restorani

I Ša oćeš, bre?

Prošli vikend smo bili u restoranu koji sam smatrala jednim od najboljih u bgu po odnosu hrana-usluga. Hrana je i dalje fantastična, a zapao nam je drkadžija od konobara sa akutnom amnezijom.
Malooo smo ga čekali, ko nepouzdan autobus na prigradskoj liniji, al je došao. Malooo je frktao, al je doneo rakije.
Onda smo odlučili šta ćemo da jedemo, al smo imali neka pitanja. Obično, kada konobara u tom mestu pitaš biti ili ne biti - "šnicle u sosu od šljiva" ili "šnicle pohovane u orasima", odgovor je opisivanje vrlina oba jela sa znalačkim duboko opažajnim mislima proisteklim iz iskrene želje da se udovolji gostu, koji će rado dolaziti i dalje i preporučivati mesto iz sveg srca svojim drugarima. Jok ovaj. Ko kad babu koja čuva ovce pitaš "kol'ko je sati?", pa dobiješ odgovor "a kolko ti treba?" (što je mudrost), tako je ovaj imao isto lakonski i- u čistom cajtgajstu- latentno agresivan odgovor, "otkud ja znam šta vi više volite?!".
Pa istripuj, mamicu ti tvoju.
Al neka, smeškamo se i dalje. Ovo je fino mesto.
A onda stiže poručena hrana.
Umesto porudžbine za 5 gladnih koja je glasila a)rolovana pileća džiga b)šnicle sas orasi c)d)e) 3 porcije mešanog roštilja, dobijamo
- rolovano pileće belo meso (pileći paketići, 3 kom)
- Šnicle sa šljivama
- Šnicle sa orasima
- pileće belo meso, štapiće, pohovane u susamu (5 kom) sa pirinčem
- jedan ražnjić

Pa jebo lud zbunjenog.
Al i dalje se smeškamo zbog finog mesta. I jedemo egzotične šnicle, koje nisu loše.
Pojeli i otišli. A videću kad ću sledeći put da idem tamo gde me neće. Jel se nešto izmenilo u ustavu, pa treba da animiramo konobare i da im zadržavamo pažnju?
Da te izmasiram, mili? Deluješ umorno... Samo lezi, izuj cipelice, pa kad budeš spreman... mi bismo rolovanu džigericu, jel znaš šta je to? evo, nacrtaću ti, nije mi teško...

II Samo za fine goste.

Restoran u kom sam bila pre toga je bio slučajan, najbliži poslu. Spolja rupa, iznutra fenseraj. Tamo su nas na ulazu, vesele (ispraćaj dinamične koleginice uz rakiju i pelin), sačekala 2 konobara obučena u preplave prsluke, pa su tek na treći put pitano "a jel možemo mi da popijemo piće? malo piće, nećemo da se zadržavamo...", udostojili nemuštog odgovora (ko stjuardese kad pokazuju emergency procedure) i stola najbližeg kujni. I nisu nas mnogo obilazili. Jedini interes za nas su pokazali kada smo pokušali da skinemo gusle sa zida, da malo oživimo atmosferu. To nam nisu dali.
Za kaznu su nas premestili od kujne i gusala u drugi deo. Ubrzo je došao bend u plavom, malo su nam pevali, pa su i oni otišli.

III Samo za fine dame.

Treći restoran u kom sam bila u poslednje vreme je poznat po puretini sa mlincima u plavom siru. U međuvremenu su stavili neki drugi sir mesto plavog. Mesto je u centru grada, al deluje napušteno. Samo neke žene, jedu neka čudna jela, a konobari izgledaju ko žigoloi. Prazne mi pikslu svaka 2 sekunda i osećam ko kod zubara. Nesavršeno trendseterski da slurpam neki specijalitet. Ne dovoljno dobro obučeno. Mesto ima francusko ime, al nema šmek. I to je to.

****

Ništa kao kafana. Proleće i Brankovina su nam spašavali gladna dupeta prošle nedelje, kada su dve senilne žičice u instalacijama našeg stana odlučile da se spoje i da pregore u strasti. Jeli smo pristojnu klopu, a konobari su se brinuli da li nam je dovoljno i jel hoćemo još, i pratili nas ko da smo im ostavili 500 evra a ne 50 dinara tipa.
I to je baš prijalo.

- 22:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.10.2006., četvrtak

Aj još jedan, pa u anale

Svaki put kad napišete nešto iskreno, strašno vam stalo da čujete šta drugi misle o tome šta ste napisali. I, milošću Božijom, to se i desi, al nekad i ne.
Vrlo često, dobijete umiljate komentare.
Hej, ovo nije long term, ni long distance.
Ja jesam neuračunjiva, i ne želim da pišem za salonski plezir.
Na početku, koliko se sećam, glavni problem je bio u tome 'blog nema jasnu nit-vodilju, koncepciju, stil - nikada ne znaš šta će naići, a mi stvaaarno ne možemo da čitamo bedake i pornjave'.
I ja nastavim sa shiny (koliko mogu), trebi, trebi, nađi sretnu misao, i otplovi do smejući -se-do tavanice, i napiši nešto lijepo za te divne ljude koji te čekaju na ovoj strani...
Al, hello!
Ja nemam šta da pišem za vaša probrana nepca.
Obično je, samim tim i dosadno, i nema smisla.
Bar da sam... kao neki blogeri... Bože, kako oni znaje da se produciraje...
Tako su ... nekako... važni.
I njihov info je... važan.
Il su jako načitani ili jako iskusni u erii (area) koju su usvojili.
Nikada nisam bila pravi deo ove sfere, sem kao bizarni privezak.
I želim da izjavim krajnji rispekt trojima osobama koje sam zapatila kao prave.
Blank,
Tanja,
Zvončica.
(Srki i Kiko - srca)
Njima se izvinjavam zbog nedoslednosti i kratke, naprasite pameti.


A rodbino i prijatelji, konektujte se sa mnom kroz organizam@gmail.com

Ostali, sisajte vesla i dalje. I pozdravčići!
- 22:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.10.2006., utorak

call fucking all

Image Hosted by ImageShack.us

Muški voice over: Hello, and fuck you all -
Ženski voice over: We'll return your call!

Nova poruka na sekretarici kod kuće. Srpski kreativno, jer se rimuje.
Al nećemo o poslu, obećavam.

Stvari za radovati se u narednom periodu:

1. Sutra, Sajam knjiga - Miljenča Jergović i Lamija, da-mi-je malo La-mi-je, potpisuju knjige. Al ne čitaju, to je loše. Idem da ih gledam kako potpisuju knjige drugim ljudima.
Jedan Jarbol je juče objasnio s kojim piscem pisac može da pije, a s kojim ne, i zašto je polikita loša ako pisac hoće da pije sa piscem.

2. U subotu, final Krojačevih proba. Šinjel + sako + sako, gledaj 'vako... Subotice, vidimo se sledeći put za Božić.

3. Brokoli i Prokulice (kupušćići) su dramatično izgubili na ceni. Pa će ih barim/kuham ko sumanuta. Maslinovo uljce i beli lukac, čik nek me neko gledne ko da sam kukac, posle firminskog i organskog ručka, biću glavna korporativna kučka!

4. Dolazi braco u bg, za vikend posle finala krojačevih proba.

5. Sledeće nedelje će biti plata.

6. Ima toliko cvetova za veeeez!

7. Udaje se drugarica vikend posle dolaska brace u bg.

8. Još nisam poludela sasvim.

9. Moja pisajuća muza se zajebava negde, a ja patim. Izvinjavam se u naša imena. Zajedno mislimo da se stvari nepotrebno ponavljaju i mistifikuju, a sve je baš jednostavno. Diplomatija je vrsta manipulacije, a mi baš ne volimo manipulaciju.
Antimanipulacija za populacija! Glasajte da na referendumu. Srbija iskazuje želju da uđe u Evropu, ako u je u novom ustavu refren:

"Kosovo je naše,
tako nam paše
neka se plaše
ipak je naše
Bože pravde"

9,5. Ako ste se popalili na "Nestle čokolada Mazdu krije, pronađi je" nagradnu igru, kupujte čokolade u poslednjoj nedelji nagradne igre. Tek onda puštaju u prodaju magične Mazda Nestle čokolade. Reko mi direktor adveritising firme koja je radila oglas lično, i obradovao se mojoj reakciji tuge. Bojkot!

10. Ne mogu da glasam, imam važnija posla. Odo na probu.

- 20:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.10.2006., četvrtak

Iskreno,

štovani čitatelji bloga.hr,
mene toliko jebu na poslu.

Svaki dan odlazim u tu zgradu sa nagoveštajem nade da će dan da bude prijatan. Ali usput je tu i bojazan da se sreća neće desiti.

Ne, nisam ja u pitanju. Niko tu mene ne dira, nego je opšta atmosfera takva. Jebu ljude oko mene, a to na mene utiče.

Ne osećam se dobro ako nekoga jebu pred mojim očima.
Istovremeno, jebu i mene.

I tak. Nadrkana sam, a nije mi vrijeme u mjesecu.
Svađam se, a sve je u redu.

Sa jedne strane, meni stvarno treba ta plata, i svesna sam da se poslovi ne nalaze lako - bar ih ja ne nalazim lako. Sa druge strane, ja se pretvaram u čudovište.

Ni ne pokušavam da spasim ili utešim. Da mene napadnu, niko me ne bi branio.
Nema tu kolegijalnosti, samo-svoje-dupe-filozofija.

Jako mi je žao, al ne mogu da podučavam. Nemam vremena. I ja sam bila nova u firmi i nova u poslovima, i bajt-d-bulit-bejbe i ukuracsve.

I do sada sam se uvek snašla. I isto očekujem od drugih.
Ako ne podnosiš toplotu, odjebi iz kujne.
Ako ti ta kujna ne odgovara, ima i drugih.
Kad te ponižavaju, trpi ako moraš.
Ovde ljudi ne dobijaju poslove zato što su sposobni, nego zato što su uporni.
Najbolje napreduju dva puta otpušteni u istoj firmi.
Ne jebe lep, nego uporan.
Bolesnike čeka lep život i uspešna karijera.
Mi ostali ćemo u institucije, da pričamo čika doci čega se sećamo iz detinjstva.
Il ćemo da pišemo iskrene postove.
- 20:14 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.10.2006., srijeda

Nekoliko istina o životu

How To Dismantle A Chicken?

Ako me lično ne poznajete, ne znate da sam najdalje od juppie (srpski - Japi) ribe
kako ista može da se zamisli. I to što radim posao koji radim (pišem reklame) u visoko korporativnom okruženju (čudnoj srpskoj agenciji koja nije u lancu) me nije promenilo.
To je više neka vrsta karmičke kazne. Ja volim da čitam i da kenjam. Ne volim/nikada nisam pokazala neki specijalan interes za pisanje. Al me sačekalo. O, sačekalo.
Na poslu pišem dopadljive tekstove. Borim se sa gramatikom. Ono što meni zvuči dobro, nije baš uvek pravopisno. A i moje ideje baš nisu opšte. Ni dopadljive svima.
Al, to se ja samo ograđujem. To nam je u modi sada.
Elem, ako vas ipak interesuje kako se ja borim protiv visokog nivoa stresa na poslu, sa'ću vam kažem.

1. Vez - da citiram bizarni primer feminizma iz čitanki, po hajdučkom sećanju - "Nadmeće se momak i devojka, on nosi, puni, mete, bere sve 23, a devojka 24, strofa po strofu... uveče momak popije 23 litre vina, a devojka 24... i sad...punchverse - jutro svane, momak leži, ni glave ne diže - a devojka SITAN VEZAK VEZE!"

E, ja sam pokupila vez u subotičkoj nahiji pre 2 nedelje. Prv put u životu zadenula šaren konac u iglu i opalila po "Biljanaplatnobeleše" platnu. Cilj - 4 spavajuća ženska medveda (imaju haljinice i mašne), i 4 skupine cvetaka (jedno 16 komada, bez kružića i latica) između medveda.
Naučila 3 vrste boda i... predala se jednostavnosti ravnomernih šarenih uboda.
Super. Sjajno. Lepo. Vidiš. I jopet. Igla. Konac. Život je lep. Završila 2 latice i pola prve šape (od 16) i već dogovorila božićni stolnjak.
2 nedelje kasnije, izvezla sam 8 latica i jednu šapu jednog medveda. Taj vez uopće nije naivan.
Baš moraš da budeš zen da bi ravnomerno izvezao laticu. Na tih 8 koje sam izvezla, isparala sam 4, jer nisu bile na visini zadatka, pa sam ih vezla ponovo. Medveđa šapa je samim čudom ispala normalna, al se plašim ostalih ekstremiteta na Prvom medvedu.
Vrhunac zen-veza je kada sam istripovala impresionizam u sredini tih 8 latica i opušteno pokušala da izvezem nepostojeće prašnike. To ću tek da param.
A usput sam režala na dragog. I bolela me leđa. I bila sam mrtva posle sat i po.
"Dobra ti terapija", kaže on.
"Cico, vezi kako god - to ne služi da se nerviraš, nego da se iskuliraš..."
A šta on zna?
Ja MORAM savršeno da IZVEZEM. Budala. Must meet the deadline.

2. Kuvanje - subheadline - "8 vitamina s Petrovaradina"
Ne samo nedeljom. Kuvati i subotom. I petkom. Kad god nađeš vremena, istripovati i seckati. Chop-chop, sa'će tetka da zgotovi supicu i paprikaš.
Celo pile u akciji. Ništa da se baci.
Ok, noge, vrat i višak kože nisu ušli u igru.
Sva srećna, nosim skuvano povrće iz supe u plastičnoj činijici na posao. Jedem sa velikim uživanjem. Ja sam japi! - vidi, nosim svoju organsku 'ranu ponedeljkom.
U utorak je već bilo - "pa nisam imala šta da stavim u činijicu!"
Danas sam jela neko pekarsko govno na kojem je najbolji deo bio kečap odgore.
I radila neke tekste o zdravoj hrani, i završila učeći hemiju, tj. vitamine B kompleksa sa vikipedije. Kako su dobri! O, kakvi su carevi ti vitamini!
Sve sam naučila - i podelu po rastvaranju, moj memory trick nije ADEK, nego KADE? (to su ti što se rastvaraju u vodi, i mi organizmi ih pravimo, valjda)...
Ali ovi B su do jaja. Pa, mislim, stvarno. Šta bih volela da budem u životu?
Vitamin!
Neću mnogo da vas smaram, al evo vam istripovana priča o vitaminu C.


Vitamin C je bitan vitamin. Zbog toga nas teraju da jedemo mandarine i naranje. Zbog njega su mornari umirali od skorbuta, dok neki genius nije skontao kiseli kupus.

Nekada davno, ljudima nije trebao vitamin C. Njihova tela su ga proizvodila. Neka četiri enzima, tačnije. I mnoge životinje danas ne trebaju vitamin C. Njihova tela ga proizvode.
A šta se desilo sa čovekom?

Evoluirao je. I prestao da proizvodi svoj vitamin C.
Al bitan deo priče je, da je evolucijom, čovek izgubio moć da proizvodi četvrti enzim. Ostala 3 i dalje ferceraju. Napravi se jedan (I bi enzim!) i on skonta drugog. I povežu se. I dođe i treći. Samo četvrti i partytime! C!
Al četvrtog nema.
Traže oni četvrtog neko vreme, pa ih telo apsorbuje.
I tako stalno.
Što neko ne pošalje memo, alo, četvrti ortak je unavailable?

Ako je samo telo tako neorganizovano, zašto to očekivati od organizacija?
I što mi uzimamo vitamin C sa strane, kad nam samo fali taj četvrti baja?
Hm.
Život je baš interesantan ponekad.


Music_ Courtesy of Goddess Tanja - TV On The Radio - Satellite, Young Liars
Posvećeno svim kolegama koji nisu otkrili radosti veza i kuvanja
- 22:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>